Klima
Reljefne osobine istarskog poluotoka s blizinom Učke i masiva Čićarije znatno utječu na klimatska obilježja što se očituje većom koncentracijom padalina u zimskom dijelu godine i nešto sušnijim ljetima. Utjecaj mora što Limskim zaljevom, a osobito dolinom Mirne dopire u središnju Istru, rezultira oznakama koje su prepoznatljive za submediteransko podneblje, dok u istočnom dijelu općine prevladava eumediteranska klima.
Geologija i hidrologija
Općina Sv. Lovreč smještena je u zapadnom dijelu središnje Istre, pa je prema geološkom sastavu svrstavamo u jursko-kredno-paleogensku ploču ili ravnjak južne i zapadne Istre. Geološka posebnost navedenog područja prepoznatljiva je već na prvi pogled, po boji reljefa i hidrografiji, pa je od tuda proizašao i popularni naziv “Crvena Istra”.
Sedimentacijska karakteristika odlikuje se naslagama transgresivno-regresivne megasekvencije u juri i kredi koje se lučno protežu , zapadno od Heraka, Seline, prema Kanfanaru. U donjem dijelu su pretežno zastupljene breče, a u gornjem dolomiti, debljine 35 m. U gornjem dijelu (aptu) došlo je do taloženja masivnih (15-18 m) vapnenaca, poznatih kao arhitektonsko-građevni kamen – “Istarski žuti”).
Tektonika područja općine pripada jedinici tzv. istarske karbonatne ploče ili ravnjaka. Ona predstavlja rubnu zonu nekadašnje karbonatne platforme, koja se odlikuje normalnim superpozicijskim slijedom naslaga. Područje nije značajnije deformirano tangencijalnim pokretima, već samo lokalno izlomljeno rasjedima pravca istok-zapad. Odsustvom intezivnijih tektonskih pokreta vapnenci nastali u ovom dijelu manje su ispucani i izlomljeni.
Zbog geološke građe terena na ovom području nema formiranih značajnih stalnih površinskih vodnih tokova, te ga možemo svrstati u “Slivno područje povremenih vodotoka središnje Istre”.
Podzemni tokovi pripadaju karakterističnom području “Sliva južne Istre”. Formiranje i kretanje podzemne vode vezano je za rasjedne sustave smjera SI-JZ.
Pedologija
Pedosfera Sv. Lovreča sastoji se pretežno od tankog pokrivača rahlog tla manje ili više prošaranog skeletom, a možemo je svrstati u prvi od ukupno VII tipova tala na koja je podijeljena Istra. To je područje zapadne Istre na vapnenoj podlozi – “Crvena Istra”, s crvenicama tipičnim, antropogeniziranim i lesiviranim, te plitkim, srednje dubokim i dubokim tlima, smeđim na vapnencu (na brežuljkastom dijelu). Kemijski sastav crvenice ukazuje na siromašnu opskrbljenost dušikom.
To su ujedno i jedne od najzastupljenijih vrsta tala u Istri na kojima se vrši poljoprivredna proizvodnja.
Tlo
Zemlja crvenica (terra rossa) je sinonim za tla odnosno peptizacije amorfnih željeznih hidroksida, pri čemu se formiraju kristali getita i hematita u gustoj osnovi tla (Durn, 1996.) Pri geološkim istraživanjima, terra rossom se nazivaju crvenkasta, smeđastocrevena i žučkastocrvena siltozno-glinovita tla, rasprostranjena u mediteranskom području povrh vapnenaca i dolomita, debljine od nekoliko centimetara do nekoliko metara (Bardossy, 1982.). Zemlja crvenica prekriva relativno velike površine, a najbolje je očuvana u uvalama i vrtačama, većim dijelom se obrađuje, što bi trebalo stimulirati kroz razvojne programe.
Vegetacija
Specifična reljefna i klimatska situacija odražava se i na biljni i vegetacijski pokrov. Područje Istarske županije zauzimaju dvije šumske regije, a to su:
- mediteranska regija
- eurosibirsko-sjevernoamerička regija
U mediteranskoj regiji razlikujemo eumediteransku i submediteransku zonu kojoj pripada i šumska vegetacija Sv. Lovreča. Glavne vrste u šumama submediteranske zone su: hrast medunac (Quercus pubescens), bijeli grab (Caprinus orientalis), šmrika (Juniperus sp.), brnistra (Spartium junceum) i drača (Paliurus acculeatus), a na dubljim tlima crvenice možemo naići i na hrast cer i pitomi kesten. Vrijednost šuma ove zone prvenstveno je u proizvodnji drvne mase, dok je u lokalnim prilikama važna njena protuerozijska zaštita. Ove šume nalaze se na obroncima Limske drage i drugim dijelovima općine s jačim inklinacijama (Kontija iznad Limskog kanala kod naselja Flengi).
Raniji način iskorištavanja ovih šuma bio je za podmirenje potreba za ogrijevnim drvom u ophodnjama od 12-20 godina uz tzv. “čiste sječe”. Poslijednjih je godina navedeni način gospodarenja zamjenjen produženjem ophodnje na 40-80 godina, zabranu “čistih sječa” i uvođenjm proreda, te je time podignuta kvaliteta i unaprijeđeno stanje šuma. Na degradiranim površinama nekadašnjih šuma obavljena su pošumljavanja crnim i korzičkim borom, ali i bijelim borom (manje), konkretno na predjelu južnog dijela Kontije u dijelu gdje su intenzivne kulture raznih četinjača podignute na oko 200 ha površine.
U okolici naselja, obradivih površina, puteva, te uz rubove šuma uočavamo manje površine karakteristične vrste drače (Paliurus australis) koja se razvila na degradiranim površinama šuma hrasta medunca i bijelog graba.
U travnjačkoj vegetaciji submediteranske zone najzastupljeniji su pašnjaci: sunovrata i čepljeza, šaša crljenike i žute krške zečine te pašnjak vlasulje i smilice, i travnjaci: kršine i mlječike i travnjak murave i šiljike.
Oceanografija
Duž blago razvedene zapadne obale Istre ističe se nekoliko dubokih zaljeva od kojih se Limski zaljev djelomično nalazi u sastavu općine Sv. Lovreč. Limski zaljev predstavlja prirodnu pojavu od velike naučne i estetske vrijednosti, te je i proglašen posebnim rezervatom u moru 1964.g.
Zaljev je nastao potapanjem (Beramski potok-Čipri) ušća riječne doline. To je tipično estauarno područje s izraženim prijelaznim gradijentima između vanjske slane morske sredine i slatkovodnih fluvijalnih uvjeta. Zbog bogatog dotoka podmorskih vrulja morska voda u zaljevu ima minimalne vrijednosti saliniteta.
Velike površine dna kod ulaza u Limski zaljev i duž čitave obale na dubinama od 5 – 10 metara pokrivene su zajednicom finog ujednačenog pijeska dijelom sa pomiješanim česticama mulja terigenog porijekla, u čijoj su zajednici razvijena naselja morske trave (rese) Cymodocea nodosa.
Vodeće vrste su puževi (Turritella Communis), školjkaši (Cardium paucicostatum), te vrste Schizaster canaliferus, Oestergrenia digitata, Amphiura filiformis, Sternapsis scutata i predstavnici rodova Glycera i terrebellides. Biomasa te zajednice je vrlo siromašna i prosječno iznosi 4.7 g mokre težine/dm3.